KATET

Ves'Ka-Gan

08.06.2013.

IMA I DRUGIH SVJETOVA OSIM OVOG

 

 

 

Suzana.

U tvojim očima je Ruža

Tvoja duša krije Ključ

U tvome srcu je pokopana moja Kula.

 

 

Kako se penjao uz uske, prašnjave stepenike, tako su se poznata lica na zidovima mijenjala. Na vrhu Pobjede se počešao po Rogu i zaželio da zatrubi njime posljednji put, mada je znao kako vrijeme nije došlo. Njegovo vrijeme nije došlo. Na sredini ogromne, hladne prostorije nalazio se stol opasan kožnim povezima, neizbježan i privlačan. Ispružio je svoje umorno tijelo smireno i tiho, prepuštajući se nelagodi. Njemu poznata priča: Prvi rez je uvijek najbolniji, a kad se izvede tačno, osim prvog sloja kože - tkivo ostaje netaknuto i izbjegne se nepoželjno liptanje krvi. Nož je ušao mirno i klinički precizno ocrtao krug na njegovim prsima. Osjetio je lagani pritisak iznad obrva. Nevidljive ruke nježno su operisale i on je zbog nečeg uživao u toj nježnosti. U trenutku kad je nevidljiva šaka ušla u njega, u njegovo Ja, osjetio joj je hladnoću  prstiju. Konačno je bio siguran u to kako je ime revolveraševo ponovo prevareno, a ideal izdan. Hladnoća sa prstiju hitro je ulazila u njegovo tijelo i plesala po kostima, utrobi. Već je bilo kasno, osmijeh koji je kazivao sve istine njegovog života na ukočenom licu je pogasio svjetla u prostoriji – i posljednje što je stari revolveraš htio da vidi bilo je njegovo srce kako lebdi iznad prsa, stisnuto nevidljivom i okrutnom šakom.

 Revolveraši ne vjeruju u Boga. Oni vjeruju sudbini, i vjeruju u Nešto Veliko, što određuje njihove sudbine. A njegova je sudbina bila jasna i oštra: po svaku cijenu slijediti Zrake i naći Kulu Smrti, ući u nju i vratiti Svijet da bude onakav kakav je trebao biti... Ovaj se revolveraš nije iznenadio kad se ponovo probudio. Na vrhu svih svojih pobjeda, na vrhuncu svoje moći, prepustio se koncima sudbine, ušetao u svoju Kulu, omirisao njene zidove i legao na stol – jer je tako moralo biti. Morao se i probuditi, ponovo. Na prsima nije bilo rezova. Srce je kucalo, ponosno i jako, jače nego inače – pomislio je. Sišao je pred Kulu, pred ulaz u Neksus svih svjetova i posljednji se put okrenuo da je pogleda,

Tužnu i Prokletu.

Uzeo je Rog i snažno puhnuo u njega.


Za Oja

Za Edija

Za Džejka

Za sve najdraže i

Za Suzanu.

 

Ispred Revolveraševih očiju sijala je pustinja u svojoj moći i veličini, turobna, jalova i opasna. Negdje u daljini vidio je Čovjeka u crnom kako bježi. «Stići ću te», pomisli. «Reći ćeš mi sve». I tako: Čovjek u crnom je jahao mahnito, a Revolveraš ga je pratio.

 

Samo otvori oči, pogledaj se i progledaćeš.

Ima i drugih svjetova osim ovog. Ti si moja Kula Smrti.

Trebalo mi je puno godina da te nađem, ljubavi

Obećavam da ću u sledećem životu ranije doći i obasjati Te svim svojim, najboljim.

Sve moje priče su pisane Tebi i Tvojoj duši

S kojom se moja duša Oduvijek igra, pleše i svijetli u beskrajnoj sreći.

 

 

3/5/12

Kraj.


Stariji postovi